Izvod iz dnevnika: 8 meseci
Prođoše meseci, a kod nas se ništa nije značajno promenilo. Primetila sam, doduše, male izmene u samom spavanju. Naime, ranije, kada bi se beba probudila, baš je sisao, imao je i po 2 noćna obroka, i to ne računajući onaj rano ujutru (5-6h). Poslednjih mesec-dva, kad se probudi, povuče par puta i okrene se na stranu. Nekad nastavi da spava, nekad mu treba još par gutljaja. Takođe, sve ređe sam ga napuštala u dnevnim spavanjima, jer mi odgovara da i ja odmorim iako ne spavam već koristim vreme da idem na net preko tableta. Sve to je rezultiralo njegovim lošim spavanjem, čestim buđenjem i potrebom da ima dojku na izvol’te iako mu realno nije potrebna u tim mometima. S obzirom na to da je napunio 8 meseci da mu noćni podoji nisu neophodni, rešili smo da bebu treniramo na krevetac. Dakle, ne odmah i na samouspavljivanje jer je nemoguće u isto vreme očekivati da se odvikne od sisanja, da se navikne na krevetac i da se samouspavljuje, svako ko misli da jeste nema srca 😉
Mi smo rešili da je dovoljna pobeda da prvi korak bude prihvatanje kreveca. Kupili smo nove ogradice, opremili ga kao bunker, maltene tapacirali sa svih strana (a beba ipak uspe da nađe rupu, da me kroz nju tužno gleda i zove mabaaaa) i otpočeli proces. Kada se bebi prispava, lepo ga podojim, ali čim počnu oči da mu sklapaju, prekidam i stavljam ga u krevetac. Iako znam da će taj korak biti bez rezulatata, odradim ga zbog sledeće faze treninga kada će naučiti da je to deo uspavljivanja. Beba naravno plače, pa ga uzimam i ljuškam na ramenu pevajući mu jednu pesmicu koju smo taja i ja sklepali tokom ovih meseci. Kada se mališi opet sklope oči, stavljam ga u krevetac, a zatim uzimam ako zaplače, što ponavljam dok prihvati da ostane u istom bez plaknja. Takođe, kada ga stavim, sačekam par sekundi (zaista samo par, ne dugo) da vidim hoće li plač prestati i on utonuti u san ili ne. Nekad nakon tih par sekundi ipak odluči da zaspi, a nekad ni ne zaplače. Maženje i ljuljiškanje po tibi pomaže.
Primetila sam poboljšanje kada je buđenje u pitanju, ne plače već nas samo zove “E!”. Računam da se privikavanje na krevetac uspešno sprovodi.
Ono što još nismo uradili, to je da ga vratim u krevetac nakon noćnog buđenja.
Mislim da idemo u dobrom pravcu, zadovoljna sam svakim napretkom jer neću da stvaram otpor i da frustriram dete očekujući velike promene preko noći.
Nastaviće se…
Ostavite komentar