Neprijatelj br.1: pult za presvlačenje.
Ne znam od čega zavisi da li će beba biti dobra dok se presvlači, ali svaki put kada je iole umoran ili neraspoložen, strepim od presvlačenja. U tim situacijama, najbezazlenija varijanta je blago negodovanje koje se rešava davanjem glodalica koje uvek imamo pri ruci. Teži slučajevi uključuju davanje bilo čega da gricka, poput poklopaca od kreme, tubica, kese s vlažnim maramicama, čistih pelena, šarenih čarapica, itd. Neophodno je brzo reagovanje i podmetanje sledećeg predmeta, čim beba zafrljaći ono što mu je dosadilo (obično to što je bacio završi u ogradici koja se nalazi pored pulta). Najteži slučajevi su oni kada mališa plače kao da ga deremo, kada ništa ne pomaže od pomagala, kada svake sekunde pokušava da se okrene na stomak i besno vrišti kada ga vratimo na leđa. U tim slučajevima je najbolje odustati od presvlačenja, ali nekad je neophodno jer je na redu spavanje i ne može da spava mokar ili ukakan (i ne samo ako je spavanje na redu, ukakan ne može nikako biti), a nekad proradi i roditeljski inat “ima da me slušaš” pa ga okrenem nazad na leđa i po 20 puta pre nego što mu samo skinem pelenu. Lakše je kad je tata tu i zabavlja bebu, ali je uspešnost u tim najgorimn situacijama jako mala, dok je u slučajevima lakših kategorija zadovoljavajuća. Predlog: kada presvlačenje ne ide, pustite bebu da se igra golišava na krevetu, odmah će se odobrovoljiti (osim u onim ekstremnim slučajevima kada je mnooogo umoran).
Neprijatelj br.2: auto sedište.
Da li je u pitanju nedovoljna naviknutost na vožnju jer se nismo puno šetkali kolima ili generalno mržnja prema nametnutom položaju, ali naše dete uglavnom ne voli da se vozi. Nije sve tako crno, nekad je moguće zabaviti ga ili se čak sam zabavi, ali u većem broju slučajeva, vozeći se od tačke A do tačke B, od gunđanja dođemo do vrištanja. Bolji je kada je odmoran i krenemo od kuće, dok je povratak uglavnom problematičan. Rešenje: rešenja nema, trudim se koliko mogu da ga zabavim i skrenem mu misli, ali najčešće kada dođe do kulminacije ništa ne pomaže da se sasvim umiri. Predlog: puštajte detetu pesme koje prepoznaje i voli, to ga bar na kratko umiri.
Neprijatelj br.3: kolica.
Iako sa ovim neprijateljem imamo periode primirja i ratovanja, iako smo mu nekako doskočili i zauzdali ga, opet se dešavaju burne situacije. U opisu šetnje sa bebom sam pisala o promeni taktike kad je beba malo porasla i izvođenju isključivo kad je odmoran i sit, što je dovelo do pomirenja sa kolicima, ali nekako još uvek tinja nepoverenje i moguće su nasumične eksplozije. Rešenje: menjanje položaja naslona čim krene komešanje i obavezno uzimanje deteta u ruke ako to traži pre nego što se naljuti, a onda vraćanje u kolica i animiranje igračkama. Ponavljati proces dok se ponovo ne sprijatelje ili dok se beba ne uspava.
Neprijatelj br.4: krevetac.
Bebe koje su navikle da spavaju sa roditeljima imaju problem sa prelaskom u krevetac. Iako probleme uspavljivanja još nismo rešili, krevetac je postao mesto gde beba sada spava sve dnevne dremke i deo noći. Nije krevetac moćan neprijatelj, ali je uporan. U njemu se ne može mirno ležati, dečko odmah mora da se okrene na tibu i da sedne pa makar padao na nos od umora. Predlog: neka igračke u krevecu budu samo za krevetac, da bi ih beba povezala sa spavanjem i sigurnošću.
Neprijatelj br.5: stolica za hranjenje.
Hranilica nije uvek neprijateljski nastrojena prema bebi, već izbacuje bodlje kada je beba na pola obroka, bocka bebu kroz pelenu u guzu i izbacuje buve koje grickaju… Rešenje: samo istrajnost, strpljenje i čvrstina. Ako baš morate, ubacite neke rekvizite poput pevajučih igračaka ili uključenog tv-a, ali nije preporučljivo. Neka deca vole da pipkaju komadiće hrane ili da se sami hrane, pa možete i to da probate – dok se zanima time, otvaraće poslušno usta. Naš mališa se gadi kada pipne povrće, a rado bi hvatao činijicu sa hranom koju treba da pojede – ona koju je dobio na izvol’te nije zanimljiva. Srećom, nije otkrio da sme da koristi ruke u stolici i sabotira kašičicu, već to samo radi nogama.
Neprijatelj br.6: ogradica.
Ogradica je najbolji bebin prijatelj kada se trudi da se iskaki, tada su sve igračke u njoj i šare jako interesantne, a neprijatelj je kada beba nema takvu vrstu zanimacije u svom dnevnom rasporedu, pa su pod i roditeljsko naručje mnogo primamvljiviji. Rešenje: da ogradica ne bi postala neprijatelj poput sedišta ili pulta, stavljati dete samo kad je raspoložen ili kada je roditeljima zaista potrebno da je sam na sigurnom. Vremenom produžavati boravak, menjati igračke i nadati se da će postati zauvek prijatelj.
*post je pisan prema bebi od 9 meseci
Ostavite komentar